"  Srebrenica u zemlju ukopana, u srce ukovana"
- Srebrenica Nesima Tahirovića

“Srebrenički masakr je žig krvi kojom je zapečaćeno jedno stoljeće. Bilo je to stoljeće genocida. To je stoljeće bilo i otvoreno masakrom koji je izmijenio humanu svijest ljudi. Bila je to Guernica. Nije se bila dogodila na samom početku stoljeća – tridesete su to bile godine – no ona je bila objava zatiranja čovječnosti. Prvi totalni rat (a tada su ga još zvali 'velikim ratom', jer se nije vjerovalo da bi se mogao ponoviti) bio je otvaranje vrata zemaljskog Pakla. Već je on bio sjeme Guernice. Srebrenica je plod tog sjemena nečovještva.

Lament nad Srebrenicom I, II, III (1996)*

U zemaljskom paklu ne ispaštaju oni koji su dužni. U zemaljskom se paklu zatiru nedužni. I možda bi Guernica ostala zaturena u odumrlim predjelima izvan ljudskoga sjećanja da nije zgroženost nad nečovještvom i krik savjesti progovorio Djelom. Svi znamo: bila je to Picassova Guernica. Ona je postala pamćenje čovječanstva. Umjetnost je u jednom svom bitnom svojstvu istovjetna sa smrću. Ona pročišćava. I ona je, poput smrti, pretočiva u sjećanje. Ona postaje jamac sjećanja. Kao što voda ispire šljunak tla, vrijeme ispire šljunak života. I na kraju ostaje ono što sja i ono što traje. Zlatna čistoća nedužne i ranjive čovječnosti. Guernica je dobila svoju vizuelnu epopeju. Svoj memento. Srebrenica je upravo dobiva. To je Srebrenički opus Nesima Tahirovića.“
(odlomak iz teksta Bogdana Mesingera: Srebrenica u zemlju ukopana, u srce ukovana - Srebrenica Nesima Tahirovića – 2001.)**